Krenimo od činjenica. Znanstveno je dokazano da muškarci imaju veći tjemeni režanj, a on je odgovoran za prostornu percepciju. Zbog toga je muškarcima lakše procijeniti razmak i udaljenost, što se najviše vidi u bočnom parkiranju koji ženama nekako baš 'ne leži'. Bolje snalaženje u prostoru većini muškaraca olakšava pronalaženje nepoznate destinacije ili automobila u javnoj garaži. S druge strane, mnoge žene osjećaju nelagodu kad se prvi puta trebaju same odvesti na određeno mjesto na kojem još nisu bile, ali i kad ostavljaju automobil u velikoj garaži koja im je nepoznata. Neuspjelim pokušajima parkiranja neke žene jednostavno su doskočile tako da svaki put zamole prvog vozno sposobnog muškarca da im ubaci auto na mjesto.
 

Statistike pokazuju da su muškarci neoprezniji vozači i da izazivaju više prometnih nesreća. Vlasnici brkova i brada u pravilu brže voze, što zbog većeg vozačkog samopouzdanja, što zbog potrebe za dokazivanjem. Skloniji su i vožnji u alkoholiziranom stanju. Zbog toga su glavni uzročnici prometnih nesreća, pogađate, muškarci! Ženama je automobil, prije svega prijevozno sredstvo za dolazak od točke A do točke B, u kojem se rijetko ponašaju kao vozačice utrka. Zato su prilikom kupnje automobila sklonije birati funkcionalnost pred vozačkim performansama, konjskim snagama i bojom laka, a za svaki dulji put studiozno se pripremaju jer žele biti sigurne da će sigurno (ne i najbrže) stići na cilj. U prosjeku žene uzimaju više satova vožnje od muškaraca, opet jer žele biti sigurne na polaganju ispita. Kad svladaju početni strah, žene u potpunosti pariraju muškarcima u vožnji , ma što oni mislili o tome.
 

Stereotipi na stranu, postoji nešto što se zove – prometni propisi i zakon svima, bez obzira na spol, nalaže da ih se strogo drže. Muškarci su skloniji kršenju pravila pa nije čudo da ih živcira kad je ispred njih žena za volanom blaga na papučici gasa pa nikako da prekorači tu dozvoljenu brzinu, oduzimajući njemu dragocjenih pet sekundi koje bi dobio da je na njenom mjestu. Postoji, no nisu svi toga svjesni, i vozačka kultura. Ona se u svakom dijelu svijeta razlikuje, ponekad i drastično, baš kao i prometna pravila. Tako se kod nas trubljenju pribjegava tek u krajnjoj mjeri (ili kad vozač/ica izgubi živce), u nekim zemljama poput Indije trubi se neprestano i bez posebnog razloga. Doduše, tamo je jedino prometno pravilo da – pravila nema, pa su vozači prisiljeni svoju prisutnost oglasiti.đ
 

U nas kultura i prometni propisi, primjerice, nalažu da se prilikom skretanja drugim sudionicima u prometu da znak žmigavcem, no mnogi vozači nikako da usvoje tu naviku. Među iritantnije navike vozača spada i nabijanje 'na rep' koje je i vrlo opasno jer se reakcija automobila ispred agresivnog vozača ne može predvidjeti, te razgovaranje mobitelom. Zanimljivo je da će vam prometni policajac naplatiti kaznu za razgovor mobitelom u vožnji, no za čitanje novina, proučavanje zemljopisnih karata, jedenje sendviča ili vožnju s kućnim ljubimcem u krilu ili štiklama na nogama neće, jer zakon ne poznaje rizik od takvih radnji za vrijeme vožnje.
 

O parkiranjima na nedozvoljenim mjestima mogle bi se ispisati društvene kronike, a oduzimanje prednosti i prolazak kroz crveno svjetlo svakodnevnica su na našim cestama. Vozači skloniji riziku i nepoštivanju prometnih pravila trebaju znati da pritom ne ugrožavaju sami sebe već sve sudionike u prometu – ostale vozače i suputnike, pješake, a pogotovo djecu. Djecu nerijetko ugrožavaju i vlastiti roditelji prevozeći ih u automobilu bez vezivanja i autosjedalica koje su zakonski obavezne za mlađu djecu. Više na Zašto dijete treba biti vezano u autosjedalici.
Zaključak je da pravila u muškoj i ženskoj vožnji nema, i da se ne može generalizirati. Ako su žene i sporiji vozači, to je zato jer su opreznije. Mnogi muškarci s tim imaju problem jer vožnju smatraju „muškim poslom“, ne shvaćajući da nije najvažnije na odredište stići prvi, već u jednom komadu, bez štete koju vožnja nabijena adrenalinom, željom za dokazivanjem i nepažnjom, može prouzročiti. Kako bi ipak osigurali da naša nepažnja ne naškodi drugima, tu je autoosiguranje koje brine da u slučaju nezgode štetu ne plaćate iz vlastitog džepa.