Kako uskladiti rad od kuće i privatni život

---

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života, tzv. „work-life balance“ je u uvjetima pandemije koronavirusa i rada od kuće poprimila sasvim novo značenje. Dok bismo ranije fizički otišli s posla i predali se privatnim obavezama i odmoru, kako sad, kad nam je radno mjesto gdje i dom, kad su vrtići i škole zatvoreni, povući granicu i odvojiti posao i život?

Praktički je to nemoguće, ponajprije zbog činjenice da su cijele obitelji kod kuće i da je potpuno normalno da ti usred skype sastanka dijete uleti u sobu sa 101. pitanjem toga dana. Sa školarcima je još i podnošljivo jer su donekle samostalni, ali za roditelje s malom djecom, pogotovo samohrane, rad od kuće ogroman je izazov!

Najveći izazovi rada od kuće su pred roditeljima

Zamislite da paralelno radite, uspavljujete i nanašate dijete, kuhate ručak i još u danu stignete donekle počistiti životni prostor? Dijete ima potrebe i ne zna za vaše radno vrijeme. Još je dobro ako se izmjenjujete sa supružnikom, no što ako jedan od vas i dalje svakoga dana odlazi na posao, a vi ostajete kod kuće s laptopom, djecom i hrpom obaveza ili ste samohrani roditelj? Dodate li tome financijske brige,  logističke izazove poput kupovine namirnica i upravljanje vremenom i još ste sve to vrijeme izolirani od ostatka svijeta.

Neke druge izazove ova je kriza i promijenjen način života postavio pred roditelje  tinejdžera, koji su sad 24/7 osuđeni na blizinu ljudi s kojima u toj dobi najmanje žele biti: svojim roditeljima. Uslijed roditeljskih obaveza, „škole na daljinu“ i zabranjenih druženja i igranja vani, djeca neminovno provode na ekranima više vremena nego ikad. Roditelji koji su fizički s njima ne mogu im se u potpunosti posvetiti, radni dan zbog brojnih se obaveza proteže do večernjih sati, a stručnjaci istodobno upozoravaju da će ova kriza  ostaviti najveće posljedice upravo na dječjoj psihi. Kako se onda ne zabrinuti?
 

Nekonvencionalno radno vrijeme i komunikacija s nadređenima

Kako bismo ovu situaciju učinili održivijom, važna je komunikacija s nadređenima, postavljanje realnih očekivanja i prihvaćanje činjenice da će djeca sada više vremena biti pred ekranima nego što bismo im u normalnoj situaciji dopustili.

Istodobno trebamo prihvatiti da nismo svemogući i da je lista zadataka koju smo si za taj dan odredili možda ipak preambiciozna i da ne možemo sve stići. Ako ne možemo funkcionirati drugačije, moramo prihvatiti nekonvencionalno radno vrijeme što znači da ćemo s malom djecom najveći dio posla moći obaviti u vrijeme dok spavaju, a sa školarcima tek nakon što završe svoje školske obaveze. Ako su oba roditelja zajedno, dobro rješenje je podjela rada u smjene: dok jedan radi, primjerice četiri sata u komadu, drugi se isključivo bavi djecom i kućanskim obvezama.

Postavljanje 5 ciljeva u danu

Psiholozi preporučuju roditeljima da si postave najviše pet ciljeva u jednom danu: jednu ili dvije stvari koje trebaju postići na poslu, jednu ili dvije stvari koju žele da postignu njihova djeca i jednu obiteljsku ili partnersku aktivnost, čak i ako to znači da će se na pola sata svaliti na kauč i gledati televiziju.

Dobrom komunikacijom između roditelja i djece prevenirat će se stresne situacije i sukobi koji mogu biti izrazito frustrirajući. Dogovor kuću gradi! Zato treba napraviti dnevni raspored koji će svima strukturirati dan. To znači i da treba prihvatiti da nije kraj svijeta ako dijete provede 45 minuta duže gledajući crtiće ili igrajući videoigrice, ako vi za to vrijeme u miru radite.

I posljednji, možda i najvažniji savjet svim roditeljima: odmorite se. Imajte samilosti prema sebi i znajte da nitko nema iskustva sa žongliranjem nizom stvari kojima roditelji trenutno žongliraju. Oprostite sebi i recite si: Idem se naspavati, a kad se probudim bit će dobar dan. Ne mora biti savršen, dovoljno je da bude samo dobar.