Zašto smo pokrenuli Radost života ili priče koje čine razliku

---

Stella je rođena sa sindromom Down, no to je ne ometa u ostvarivanju vlastitih snova. Trenira karate, volontira, fotografira i već je imala svoju prvu samostalnu izložbu fotografija. U karate se zaljubila prije nego što ga je počela trenirati i nije je obeshrabrilo odbijanje nekih klubova u koje se htjela upisati. Tada je došla u splitski klub Zanshin gdje su je odmah prihvatili.

Danas Stella u svojoj sportskoj karijeri ima desetak osvojenih medalja s međunarodnih i državnih natjecanja i ambiciju da dosegne sam vrh u karateu, pa čak i da postane trenerica. U Klubu su ponosni što imaju troje djece s Down sindromom: uz 20-godišnju Stellu tu su Ana i Ante, a vrata svoj djeci s teškoćama u razvoju širom su im otvorena.


NA SLICI: RADIONICE PREDŠKOLE ZA RODITELJE I DJECU ROMSKE NACIONALNOSTI U PIŠKOROVCU

Na drugom kraju Hrvatske, Piškorovcu, živi osmogodišnji Ermin. Ermin je sretan jer njegov tata radi, a zaposlene se u tom međimurskom romskom naselju može nabrojati na prste jedne ruke. Premda je očev posao jedini izvor prihoda u obitelji, Erminova majka je ponosna i sretna jer i s tom jednom plaćom žive bolje nego većina stanovnika naselja. Zna to i Ermin i kaže: „Kad odrastem, želim biti moj tata.“

Biti romsko dijete u Hrvatskoj znači imati 90 posto šanse za život u siromaštvu te 18 posto šanse za život u ekstremnom siromaštvu u kojem vam nisu dostupni osnovni životni uvjeti poput adekvatnog stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, grijanja, osnovnog namještaja. Ako ste romsko dijete, tada vjerojatno nemate toalet niti kupaonu u kući. Ako ste romsko dijete tada imate 70 posto šanse da krevet dijelite s jednim ili više braće i sestara (ako ga uopće imate) i da nemate niti jednu igračku ili slikovnicu. Vjerojatno nemate gdje napisati domaću zadaću, pozvati prijatelja na rođendan, ne idete u kino ili na sladoled sa svojim roditeljima…

Razbiti taj začarani krug siromaštva i predrasuda moguće je jedino obrazovanjem. Sva djeca na njega imaju pravo, no zbog životnih prilika ne uspiju ga ostvariti. Stoga je osnovna škola Tomaša Goričanca u Maloj Subotici odlučila pomoći romskoj djeci da se pripreme za školu i pridobiti njihove roditelje na suradnju koja je ključna kako bi završili svih osam godina osnovnoškolskog obrazovanja. Tijekom ljeta provode radionice s romskom djecom i njihovim roditeljima pripremajući „teren“ za lakši polazak u školu gdje se većina njih prvi put susreće s hrvatskim jezikom.


NA SLICI: IGRAONICA "DJEČJE RUKE" U BOŠNJACIMA KOJA ZAMJENJUJE PREDŠKOLSKI ODGOJ JER U MJESTU NEMA VRTIĆA

Priče o Stelli i o Erminu samo su dvije od ukupno 47 predivnih priča koje stoje iza projekata koje je   UNIQA prepoznala i podržala u 2017. i 2018.  godini kroz natječaj „Radost života“: od gradnje dječjih igrališta u mjestima u kojima su djeca dotad mogla samo sanjati svoj vrtuljak ili ljuljačku, financiranja igraonica u mjestima u kojima vrtića nema i programa za darovitu djecu. Glavni kriterij za odabir projekata, a prijavilo ih se na stotine, promjena je koju će donijeti u korist djece u zajednici.
I na to smo ponosni. Biti djelićem promjene koju želimo vidjeti. Svjedočiti o njima kroz priče koje objavljujemo. Veselimo se novom natječaju koji ćemo objaviti početkom 2019. godine i novim, sjajnim projektima u Radosti života!