Financijska pismenost: zašto nam treba i kako nam može promijeniti život

---

„...ljudi uče raditi za novac... nikada ne nauče imati novac koji će raditi za njih.“ Rober T. Kiyosaki


Škola nas uči čitanju, pisanju, računanju i mnogočemu drugom, no vještine koje su presudne kako bismo u životu bili uspješni naučit ćemo (ili nećemo) izvan nje. Jedna od njih je i financijska pismenost odnosno sposobnost korištenja znanja i vještina za učinkovito upravljanje financijama koje je ljudima potrebno kako bi preživjeli u modernom društvu.

Preuzimanje odgovornosti za vlastitu budućnost i donošenje ispravnih financijskih odluka pomaže ostvarenju životnih ciljeva i donosi dobrobit cijelom društvu. Kako? Sjetimo se afere švicarci i svih njenih posljedica. Građani zbog toga nisu prestali vjerovati bankama pa je na aktualnu ekspanziju brzih gotovinskih kredita reagirao i HNB pozvavši građane na oprez kako se ne bi dogodilo da ih za nekoliko godina ne mogu otplaćivati.
No, ako trebamo novi namještaj ili auto, a novac od banke možemo praktički pozajmiti odmah, zašto slušati upozorenja regulatora? Reklamne kampanje ciljaju naše emocije i uvjeravaju nas da iskoristimo tu jedinstvenu priliku, kao da nije riječ o zaduživanju već o napredovanju u životu. I onda se mi, pod navalom emocija i podsvjesno misleći kako će nam novi namještaj (ili nešto drugo za što mislimo da nam treba kredit) promijeniti život, zadužujemo bez puno razmišljanja o dugoročnim posljedicama takve odluke. Jednako tako građani ugovaraju i proizvode osiguranja s kojima nisu dovoljno dobro upoznati i to može biti izvor brojnih nesporazuma i sporova u kojem obje strane imaju odgovornost - jedna da se temeljito informira i kupi proizvod koji doista odgovara njegovim potrebama i druga - koja kupcu treba pružiti sve potrebne informacije i savjetovati ga o kupnji u njegovom najboljem interesu.

Financijska pismenost je važna upravo kako bismo bili u stanju razmotriti posljedice svih financijskih odluka koje donosimo, a važno je s opismenjavanjem započeti još u dječjoj dobi. Budući da škole takvu vrstu obrazovanja ne nude, osim sporadičnih primjera kad entuzijastični učitelji uvedu poduzetništvo kao izborni predmet, velika odgovornost je na financijskim institucijama koje u sklopu svog društveno odgovornog poslovanja educiraju djecu i mlade o proizvodima koje nude.

Paradoksalno, u sve digitaliziranijem svijetu financijski proizvodi sve su složeniji, a dostupniji, iako nije svaki za svakoga. Dijete može na internetu kreditnom karticom u nekoliko klikova kupiti nešto što želi, nesvjesno posljedica koje neoprezna kupnja može izazvati, a o izgubljenom povjerenju roditelja da ne govorimo. Odrasli se pak, nerijetko odlučuju na kupnju investicijskih proizvoda željni zarade, a s premalo ili bez imalo znanja o proizvodu koji kupuju i riziku koji time na sebe preuzimaju. Budimo iskreni, više-manje svi potpisujemo razne ugovore ne čitajući sitna slova koja mogu učiniti znatnu razliku između onoga što mislimo da smo kupili i onoga što ćemo doista dobiti kad to kupimo. Tek kad se pojavi problem, krećemo u potragu za papirima i detaljno iščitavamo ugovornu dokumentaciju, iako smo to trebali napraviti prije stavljanja potpisa na papir. Primjera je bezbroj, stoga informacija i opreza nikad dosta!

Predstojeći Svjetski i Europski tjedan novca prilika je da još jednom istaknemo važnu poruku koje naši građani, osobito oni mlađi, sudeći po njihovom financijskom ponašanju i znanju, nisu usvojili (potvrđuju to prijašnja kao i recentno istraživanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta), a to je da je financijska sigurnost odgovornost pojedinca, a ne države.

Što to konkretno znači na primjeru osiguranja?
Činjenica je da većina Hrvata stanuje u vlastitoj nekretnini, no samo ih je petina dobrovoljno osigurala svoju nekretninu.
Posljedica je da smo, prema podacima Insurance Europe, prvi u Europi po udjelu ekonomskih gubitaka izazvanih prirodnim nepogodama u BDP-u, a među zadnjima po osiguranju imovine - iza nas su samo Grčka, Turska, Bugarska, Latvija i Rumunjska. Kad smo nedavno na predavanju pitali učenike jedne srednje škole koliko misle da mjesečno stoji osiguranje stana od 60-ak četvornih metara, odgovori su varirali od 6,64 do 265,45 EUR. Većina djece i mladih s kojima smo razgovarali ima potpuno pogrešnu predodžbu o cijeni premije osiguranja kućanstva. To je, prema istraživanju o stavovima građana o osiguranju koje je 2017. provela Hrvatska udruga za osiguranje, i glavni razlog slabog ugovaranja osiguranja imovine. Naime, gotovo polovina ispitanika misli da je godišnja cijena police osiguranja stana od 60 četvornih metara veća od 132,72 EUR. (Kako se osiguranje stana može ugovoriti online, može se napraviti i informativni izračun)



Ukupna godišnja premija osiguranja po stanovniku u Hrvatskoj je oko 305,26 EUR, a u Europskoj uniji oko 1990,84 EUR
I to govori u prilog potrebi osvještavanja o važnosti osiguranja u životu svakog pojedinca. Kako je u Hrvatskoj obvezno osigurati jedino automobil, a premija autoodgovornosti zbog visokog rizika nije zanemariv novčani iznos, građani percipiraju da su premije drugih osiguranja i skuplje, a kako nisu obvezne, misle da nisu ni potrebne. Takvu predodžbu svakodnevno demantira vrijeme sve veće neizvjesnosti u kojem živimo - od klimatskih promjena, nedostatka radne snage do slabljenja mirovinskog sustava na koje ne možemo utjecati. Tu su i one druge neizvjesnosti čije posljedice ipak možemo predvidjeti i na vrijeme se od njih zaštititi: ako nam kuća izgori, a nemamo drugu, nitko nam neće pokriti štetu ako nemamo osiguranje; ako ostanemo bez posla morat ćemo se potruditi pronaći novi sami; ako krenemo u vlastiti biznis riskiramo da ostanemo bez svega ako ne uspijemo; ako ne uplaćujemo dobrovoljno mirovinsko osiguranje ili neki drugi oblik štednje za život u starijoj dobi, poput osiguranja života, riskiramo život kakav već danas vode mnogi umirovljenici, krpajući svoja skromna primanja sakupljanjem plastičnih boca i prehranjivanjem po kontejnerima. Potrebno je osvijestiti da je naša budućnost, u svakom smislu, naša odgovornost.

Život je divna avantura i treba uživati u svakom trenutku, no djecu treba od malih nogu učiti da novac ne dolazi iz bankomata, a kad je mamin novčanik prazan da novca ima tata, da je štednja mudrost trošenja i to im se vrlo jednostavno može prikazati na primjeru konkretnog cilja za koji se može uštedjeti odvajanjem određenog iznosa u nekom vremenskom periodu. Štednja zahtijeva i strpljenje, no rezultat je u konačnici puno veće zadovoljstvo nego da smo skočili u banku i posudili novac koji ćemo vraćati s kamatama godinama nakon što zaboravimo zašto smo podigli kredit.
Ako odmalena naučimo djecu da razborito upravljaju novcem, oni će postati financijski odgovorni građani i vodit će uređen život u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama i uredno ispunjavati obveze prema državi, a svoje znanje i svjetonazor prenijet će i vlastitoj djeci. Zato nam financijska pismenost može promijeniti život. 

Letak osiguraj mudro
Brošura o osiguranju